Za nekoliko dana će se aktivirati domen na koji se ovaj blog premešta. Dobija i novo, fleksibilnije ime koje će više odgovarati njegovoj novoj funkciji – portala primenjene fotografije. Naime, Svetla Komora će biti lokacija koja će okupiti mnoge zanimljive projekte iz oblasti primenjene fotografije koji tek stižu, a kičma tog portala će biti istoimeni magazin. U prvih par nedelja, magazin će izgledati isto kao i ovo što sada gledate, da bi cela tranzicija išla mirnijim tokom. Nakon toga, magazin dobija potpuno novi izgled i funkcionalnost, a za njim stiže i prva, jednostavna verzija portala.

U periodu nakon toga, radiće se na proširenju saradnika, i na postavljanju potpuno novih projekata, od kojih su neki prvi i u regionu. Ali nije sve u brzini – ko je prvi a ko poslednji – bitno je da će kvalitetna fotografija početi da kruži našim Intenetskim vodama.

Razloga za premeštanje ima mnogo, ali je suština da je blog prerastao svoj prvobitni oblik i da se mora unaprediti kako stariji članci ne bi pali u zaborav, što je u blogerskoj strukturi skoro pa obavezno. Takođe, na svojoj posebnoj lokaciji postoji bezbroj načina za prilagođavanje stvarnoj nameni magazina i njegovim posetiocima.

A trebalo bi odmah i reći – tempo kojim se objavljuju novi članci na magazinu neće se mnogo razlikovati od dosadašnjeg. Nećete videti nove članke svaki drugi dan. Meni je ovo hobi koji radim u slobodno vreme, i ako ne bude više saradnika, tempo se neće bitnije ubrzati. Ono što je bitnije je da se stvori mesto na kome mogu da se objave kvalitetni članci. Sama ta činjenica je dobar osnov za razvoj primenjene fotografije.

Za sada, psihički se spremite za promenu koja stiže, a koja je samo vrh ledenog brega :)


banovo-brdo-plakat-trgovina-blog-bilbord-1

banovo-brdo-plakat-trgovina-blog-bilbord-2

Mikrobrend se pominje kao podvrsta brenda, sužen na određenu geografsku lokaciju ili vrlo specifičan tip proizvoda. Njime se uglavnom služe manje firme koje funkcionišu na manjem prostoru, ali ga koriste i velike korporacije kao efikasan način dobijanja novih i zadržavanja starih mušterija. Za razliku od brenda koji funkcioniše globalno, mikrobrend ima tu prednost da se lakše identifikuje u lokalnoj zajednici, u kojoj može imati i veći uspeh od globalnog brenda.

Primer jednog takvog mikrobrenda u Beogradu je i Banovo brdo trgovinski lanac, koji doduše ima dragstore i maloprodaju i van istoimenog beogradskog naselja. Ovom prilikom bih se fokusirao na maloprodajni objekat koji se nalazi baš na Banovom brdu, za ilustraciju o upotrebi fotografije u mikrobrendu. Radi se o tipu samoposluge koja prodaje razne prehrambene i tehničke proizvode. Ne bih se mnogo bavio marketingom jer u toj oblasti postoje daleko stručniji ljudi od mene, ali se par stvari same po sebi nameću.

Pročitajte ceo tekst


Na lokaciji Life.com možete pogledati “preko 7 miliona fotografija”, od kojih su neke i prvi put objavljene. Zanimljiv projekat koji zvuči i kao način da Getty poboljša prodaju svojih fotografija, ali ono što je nama važno je da se može naći veliki broj istorijskih ali i savremenih kvalitetnih reportaža i pojedinačnih fotografija.

life-com-getty-images-dokumentarna-fotografija-reportaze

Navodno se svakog dana dodaje po tri hiljade fotografija – bez obzira koliko ovaj podatak bio tačan, teško je ne pomisliti da je ovo jedna od onih faza transformacije štampanih medija, koji svakog dana ulaze u sve veće i veće probleme širom sveta (da, i kod nas!). Trebalo bi prelistati par reportaža (npr. smrt Martin Luter Kinga, neobjavljene fotografije), pa onda pomisliti kako bi naše agencije takođe mogle otvoriti svoja vrata na Internetu. Obično kad se govori “mogli bi i ovi naši”, sve to zvuči nekako bajkovito, i deluje da “nama to ne treba”. A svaki menadžer zna da se potreba stvara!

Teška su ekonomska vremena za one koji se plaše korenitih promena. Ali ja bih rekao da su ovo, na duže staze, pravi trenuci za one koji imaju nove vizije. Dokumentarna fotografija kod nas nikad nije imala pravi tretman koji zaslužuje. O tome je već bilo reči, a novi Life.com sajt može poslužiti kao dobra inspiracija za neke buduće poduhvate. [dodatak (hvala Igoru): Treba razmišljati i o načinu zarade u takvom okruženju. Davati ljudima fotografije na korišćenje na blogovima, Facebook-u itd, može dovesti do problema, ako se te fotografije koriste u komercijalnom okruženju (npr. blog na kome autor zarađuje). Zaštita prava fotografa mora postojati.]

Čitajmo znakove pored puta, mogu nam pomoći…

Izvori:

http://www.aphotoeditor.com/2009/03/31/lifecom-launches/
http://blog.vincentlaforet.com/2009/03/31/online-free/


Ognjen Topalović -- plava vila

Lepota ljudskog tela oduvek je bila inspiracija za priče, legende i mitove. Međutim, u akt fotografiji ono se često svodi na puko reprodukovanje lepog.  Malo je onih koji nas kao Ognjen Topalović, preko akta uvode u fantaziju o ljudima kao nekim neobičnim bićima. Možda mi takvi i jesmo, ali nam je potrebno neko šesto čulo da bismo to videli?

U razgovoru sa Ognjenom, videćemo kako je sam pravio scenografiju, bavio se body-artom, postavljao rasvetu, i sve to u kućnim uslovima.

Pogledajte sve fotografije i pročitajte intervju!


Skoro se na našem tržištu pojavila nova knjiga iz edicije Foto ArtGet Teorija. U pitanju je Estetika fotografije: gubitak i ostatak, francuskog autora Fransoa Sulaža.

Ova knjiga ima dva cilja: nudi nacrt za estetiku fotografije i ujedno čitaoca podstiče, pokretanjem mnogih teorijskih tema, na preispitivanje umetničkog statusa fotografije. U razmatranju se oslanja na proučavanje velikog broja fotografskih dela, a svoje postavke temelji na novim pojmovima izgradjenim u svetlu estetičkih, filozofskih i psihoanalitickih teorija.

Nastala je iz želje da potraži odgovore na tri velike grupe pitanja — kako je fotografija povezana sa stvarnošću, šta su osobenosti fotografskog dela i po čemu je fotografska umetnost u žiži savremene umetnosti.

Na preko 300 strana knjige, autor obrađuje jako korisne teme koje se najpre bave razmišljanjem o fotografiji. Ima tri dela i dvanaest poglavlja.

Pročitajte ostatak teksta, i sadržaj knjige


darko-stanimirovic-teorija-fotografije-refoto-casopis-rubrika-clanak

Lepa vest je za sve ljubitelje teorije fotografije, a mogu reći i za sve vas, verne čitaoce mog bloga. Na poziv Ivane Tomanović, glavne urednice časopisa ReFoto, napisao sam prvi tekst u novoj-staroj rubrici Teorija fotografije. Radi se o uvodu u teoriju – šta ona jeste i šta može biti. Počinje sa pojašnjenjem – kako se teorija obično bazira na suvoparnim formulama i pravilima (tehnike) a da se zanemaruju procesi kojima se ona stvara, odnosno čita.

Continue reading ‘Teorija fotografije (ponovo) u časopisu ReFoto’


Raditi besplatno?

Pre oko dva-tri meseca, u krugovima fotoblogera pojavio se niz tekstova na temu besplatnog fotografskog rada. Fotografi poput Čejs Džarvisa (Chase Jarvis) i Dejvid Hobija (David Hobby) naglašavali su prednosti rada “za džabe”, u smislu lične promocije, stvaranja novih klijenata, boljeg portfolia i sl. Ubrzo zatim usledio je i odgovor Džon Haringtona (John Harrington) u kome ih “proklinje” jer su njihove poruke na pogrešan način stigle do velikog broja entuzijasta. S obzirom da je besplatni rad i u našoj sredini tabu-tema, ne bi bilo loše da se o tome malo prodiskutuje. A očekujem i komentare vas koji imate iskustva sa ovim.
Continue reading ‘Da li raditi besplatno, i kada?’


Knjige fotografija su najbolji način da svoje fotografije prezentujete drugima, ali i da sačuvate jedan period razvoja vaše fotografske ličnosti. Tako možete obuhvatiti periode ranog bavljenja fotografijom (npr. srednja škola), ozbiljnog početka (fakultet, asistiranje nekom fotografu), profesionalnog angažmana itd. U zavisnosti od vašeg rada i razvoja, knjige možete praviti na svake dve do četiri godine. Nakon nekog vremena, one će vam jasno pokazati ravoj vašeg fotografskog interesovanja, pristupa i tehničkog usavršavanja. Sjajna stvar da pokažete prijateljima, partnerima, deci, unucima… ali i da preispitate put kojim ste krenuli u fotografiji.

Continue reading ‘Štampajte vaše fotografske knjige!’


Ana Kraš, fotografija iz Knez Mihajlove
foto: Ana Kraš

ana-kras-fotografija
foto: Ana Kraš

Tako je! Fotografije koje prave amateri, svojim mobilnim telefonima, jeftinim kompaktima ili antikvitetima — imaju smisla!

Prvo, nešto da razjasnimo. Lična fotografija je ona koja se stvara iz potpuno ličnih pobuda, bez ideje da se ta fotografija upotrebi u komercijalne svrhe. Takvu fotografiju sada gotovo svi prave — od amatera do profesionalaca. Od seljaka do ministra nauke. Od dece do starih ljudi. Po obimu, ona verovatno premašuje bilo koju proizvodnju uopšte. Usput bi trebalo napomenuti i jedan naizgled ne-tako-direktno povezan koncept: Web 2, što predstavlja ogroman niz novih Internet servisa za razmenu tekstova, fotografija i video snimaka. Njegov najveći deo je user generated, to jest, njegov sadržaj kreiraju posetioci — bilo kog uzrasta, obrazovanja ili vaspitanja.
Continue reading ‘Lična fotografija ima smisla!’


Svadbena torta u sobi sa poklonima

U skorašnjem tekstu O dokumentarnoj fotografiji u Srbiji, jedan od zaključaka  i razloga poprilično loše scene dokumentarne fotografije je i nedostatak “platforme” na kojoj bi kvalitetna dokumentarna fotografija funkcionisala. U Srbiji ima dobrih fotografa, ali kao što svi mi koji smo se ikada sa malo više ambicije bavili dokumentarnom/reportažnom fotografijom znamo — u Srbiji ona praktično nema gde da se objavi. Tačno je da ima i dnevnih novina koje traže dobru fotografiju, ali se ona i dalje plasira pojedinačno, vrlo često u moru raznih reklama, drugih fotografija i sl. Reportaža nema pravo okruženje.

Continue reading ‘Platforma lokalne reportažne fotografije’