“Čarlston za Ognjenku je”, kaže Srđan Dragojević, “briljantan scenario koji obećava veliki uspeh, kako filmski tako i festivalski, uspešno kombinujući najbolje od evropske i američke kinematografije [...]”
Po svojoj produkciji, ovaj film stoji rame uz rame sa svetskim hitovima poput Gospodara Prstenova, Aleksandar, Troja itd. Sniman je u Super 35mm CinemaScope formatu, a potrošeno je preko 100 hiljada metara najkvalitetnije filmske trake.
I tako dalje i tako bliže.
Međutim, u jednome je ovaj film svakako i dalje “srpski”.
Evo, pronađite srpski film:
U principu, suvišno je pisati mnogo jer zaista u ovom slučaju fotografija priča mnogo reči. Ali prosto ne mogu da odolim. A i osećam izvesnu odgovornost — ovako važna tema a ja da ćutim. Prvi pravi svetski a naš, ultra mega skup, kvalitetan, pravi film kao što ih viđamo da dolaze iz Holivuda. Na njemu su radile i neke svetske ličnosti. Sve to zaista nameće veliku odgovornost za sve što je vezano za film.
A svakako je plakat, kao i svaki drugi, i ovde vrlo bitan. Vidim da su se raširili po centru Beograda, svuda su. I opet taj kvantitet. Kad bi neko video ova tri plakata prvi i jedini put, film Čarlston za Ognjenku bi verovatno pogledao poslednjeg. Mene zaista kopka zašto je pored tako velike i ozbiljne produkcije, učestvovanja solidnog broja stranaca a sveukupno velikog broja stručnih i kreativnih ljudi, plakat za film dobio ovako nesrećan tretman.
Ono što se verovatno prvo nameće kao neka vrsta “pravila” u grafičkom oblikovanju je da nešto mora imati vodeću ulogu. Nešto mora da vodi pogled, emocije i sl. To može biti ilustracija, tipografija, fotografija, bilo šta. To pravilo je pravo prirodno pravilo. Lakše se doživljava plakat ako nešto ima vodeću ulogu pa vas dalje “sprovodi” po toj ravnoj površini. Pomaže vam da shvatite poruku.
U našem slučaju, teško je shvatiti na čemu je fokus. Reklo bi se na fotografiji. Ali jaki ornamenti se ne predaju tako lako. Za njima juri i ornamentisan naziv filma. U ovom konkretnom primeru, dodatni problem je neubedljiv kolorit. Zaista osećam da nedostaje neka protiv-teža tom jakom crvenom tonu.
Ali tu stižemo do drugog problema. Onog važnijeg.
Primećujemo da se, i pored velike i ozbiljne svetske produkcije, u slučaju plakata išlo na stari dobri srpski način. Uzećemo neku fotku što je naš fotograf radio na snimanju (dok je stajao pored kamere i čekao završetak kadra pa iskoristio par sekundi da “uhvati” glumce dok su još raspoloženi za poziranje). Praktično — to su neke vrste screenshot-ova. Scene iz filma. I onda ćemo preko toga da ubacimo neku teatralnu ornamentiku, da bi se videlo da imamo nešto što drugi nemaju.
Kod ornamenta je inače problem što je tanka granica između stila i kiča. Vrlo lako možete da pređete na “onu stranu”. Da ne pomislite da ne volim ornamente — čak štaviše i autor sam nekih glamuroznih.
Ne radi se ovde o prostoj težnji za nekim svetskim standardima, ali ako je značajan akcenat filma upravo na tim standardima, onda je i u izradi plakata trebalo da se pođe tim putem. Pa ako u Srbiji nema stručnih ljudi za to, siguran sam da su mogli da nađu tamo gde su našli i svetske stručnjake za neke druge segmente produkcije. Ovde se više radi o svesti ljudi koji su odgovorni za marketing. Očigledno imaju svest da treba plakate proširiti po celom gradu, da treba zakupiti najskuplje lokacije. Ali to je samo podloga.
Po nekim aktuelnim standardima, izrada filmskih plakata je prava produkcija za sebe. Postoje art direktori, fotografi, retuš majstori. Mnogi specijalni efekti se rade samo za potrebe plakata, 3d modeli se takođe renderuju ponovo, po zahtevima plakata. Dakle, pristupa se odgovorno. Mnogi od tih plakata su prava umetnička dela. Ali pre svega značajno podižu rejting samog filma, sažimaju kompleksnu priču u jednu scenu (što je screenshot-om teško ostvarljivo) pa se čak i prodaju u značajnom tiražu. Nije zaista kvantitet presudan (mada je poželjan). Evo, ja sam dva ili tri puta video plakat za Nacionalno blago, i rado bih ga pogledao, samo zbog plakata (ne znam priču). A Čarlston za Ognjenku bih pogledao samo zbog toga što znam da je dobar film. Odnosno, trebalo bi da je dobar film. Moram priznati da me plakat odvlači od utrvrđivanja datuma moje posete bioskopu.
Samo se nadam da će jednog dana i srpski filmski plakat doživeti, baš kao što ga doživljava i srpski film — pravi preporod. Ali to mora da počne sa samog vrha piramide.
Polako, tek smo krenuli…
(Prilog 1)
Fotografija upotrebljena u do sada obrađivanom plakatu je od posebno slabog kvaliteta. Dve figure, jedna pored druge. Izrazi lica potpuno neodređeni. I zaista kad pogledate, lako ćete poverovati da je snimljena nakon onog “Rez! [...] Alo, pa jel mene neko sluša ovde [...]“.
Od ostalih fotografija koje su upotrebljene na drugim plakatima jedino bih izdvojio ženu u crnom, krupan plan — portret sa ramenima. Tu se naslućuje kako prija kada nešto “vodi igru”. Mada, ornametni su i dalje neuništivi. Treći plakat (ovde prikazan prvi sa leve strane) takođe pati od nedostatka emocije. Ne znamo čak ni šta on zaista radi. Pretpostavljam da bi trebalo da se oduševim pošto je on poznat glumac… ali meni i to manjka (nakon nekog vremena zaključio sam da on stoji u topu i čeka da bude ispaljen. Koliko je samo to moglo bolje!).
Sve u svemu, očigledno je da se išlo na kvantitet — hoćemo nekoliko plakata, sa nekoliko glumaca kao i najveće bilborde, najskuplje lokacije, najsloženije ornamente… A ništa od toga zaista ne znači i najbolje plakate.
16 comments
iskraart says:
Feb 6, 2008
odlicna analiza
i da…previse crveno
nesto tu fali…los kolorit
nema dubine
slazem se
darkophoto says:
Feb 6, 2008
EDIT: dodao sam Prilog 1
iskra: tačno, nema dubinu. A dubina je jako snažan element!
ominotago says:
Feb 6, 2008
ma plakat je apsolutno nejasan, dok mu ne priđeš vrlo blizu i vidiš šta na njemu piše, što i dalje ne znači da je time dobio poentu. iskreno meni se ne dopada iz prostog razloga što ima toliko toga na njemu da se ustvari ništa ne vidi.
darkophoto says:
Feb 6, 2008
ima toliko toga na njemu da se u stvari ništa ne vidi.
^^ Loud and clear
Ja mislim da ih je povukao nekakav uspeh. Bili su svi oni svesni da rade na velikom i jako važnom projektu. I bili su svesni da su mnogo uspeli sa tim filmom. I onda, kao kada imaš dobro delo pa ga peglaš još više i još više, u želji da bude bolje.
Staviće i ornamentisan naziv filma, ali nije to dovoljno pa će i ogromne ornamente, pa nije ni to nego će i komplikovane fotke (sa izuzetkom crne žene). Kvantitet na kvadrat.
Walker says:
Feb 6, 2008
Mene uvek pitaju zašto ne gledam domaće filmove…
Funkcioner says:
Feb 6, 2008
Sve će doći na Svoje Mesto nakon okončanja Procesa Strateških Integracija, ništa se Vi, Dragi Podanici Opšteg Dobra, ne sekirajte.
A ni Vi, Dragi Kolega Prodorne Percepcije.
Whiteman says:
Feb 6, 2008
Mogu samo da se slozim sa svim gore napisanim. Preterano nejasno i sareno. A za sve te ornamente, jedino ako znas sta treba da vidis – to ces i videti. Imam osecaj da zbog nedostatka vremena (i sredstava) filmadzije nisu posvetile posebnu paznju izradi plakata vec su posao prepustili nekom dizajneru – pocetniku koji ne mari toliko zbog novca, vec sama cinjenica da radi na ovako velikom projektu mu je dovoljna satisfakcija.
Za prvi plakat mislim da je autor pokusao da sveprisutnost crvene boje “razbije” plavom haljinom sto ukupno gledano jos dodatno pogorsava stvari (najgora kombinacija: crveno-plavo) a nedostatak ideje vodilje koja bi trebalo da ukaze na pricu filma ili makar na zanr o kojem se radi, je bolno ocigledan. A da, kika, sesir i sest leptira mi se cine MAAALKO preteranim.
Drugi plakat, u kome ortak stoji u topu (da nisam procitao nikad ne bih ni provalio) je totalni promasaj. Los ugao snimanja kao i neuverljiv izraz lica (izgleda kao neko ko se muci na WC solji!). Mislim da bi jos krupniji kadar mnogo bolje isao kao i upotreba onog efekta dubine (“fish-eye” ako se tako zove). Lice da bude skroz u prvom planu a pozadina daleeeko iza. Valjda su hteli da postignu onaj efekat iz crtanih filmova, ali su omasili.
Jedino treci plakat, sa Oliverom Katarinom, nije los (valjda zbog same jednostavnosti, crne boje koja kontrira “crvenilu” i onog magijskog sesira). Cak sta vise, moze se i naslutiti o cemu se u filmu radi…
Sve u svemu, lepa ti je opservacija i (nadam se) korisna onima koji se bave dizajnom filmskih plakata. Mogli su bolje da prodju da su uradili najklasicniju mogucu verijantu: u centru su glavni glumci a svuda oko njih sporedni glumci i simboli koji asociraju na radnju samog filma.
darkophoto says:
Feb 6, 2008
@ Veliki Demistifikator: Nadam se da hoće, dragi Zastupniče Interesa Poreskih Obveznika. Uostalom, tu smo mi Vrli mladi, koji će jednog dana (možda i pre okončanja Integracija) da potisnu Ustoličene, a sve to pod Velom podrške Strateški Integrisanog okruženja.
@ Whiteman: Ja ne mislim da je ovo dizajner početnik, nego nisam siguran da je uopšte i dizajner. A za vreme — da, sve se radi za juče.
Ugao snimanja onog “ortaka” je u principu OK (pogledaj Nacionalno blago, sličan ugao), ali ortak nema ni pozu ni izraz lica ni emociju…
A kolorit? Dovoljno je da pogledamo druga dva filma. Jedan ide na komplementarne tonove, i skroz je uspešan. A drugi na vrlo slične tonove, i takođe je uspešan. Sve se može kad se zna
jovana says:
Feb 6, 2008
e! a ako se neko seca u domu sindikata su pre par godina visili plakati za ovaj film sa vrlo pristojnim i STUDISKIM portretima glumaca i poprilicno ukusnim logotipom i onom “holivudskom” izduzenom tipografijom kojom se potpisuju autori i akteri… steta sto to nisu iskoristili skroz je bilo ok… ne bih sad u jamu bez dna “sta je na losem moglo a nije”… verovatno posle 5 godina nema entuzijazma za profi kampanju… nek im je sa srecom sa filmom a da su plakati bezveze – jesu al jbg – dodju i odu…
etotako says:
Feb 13, 2008
Odlična analiza, da se složim s ostalim koji su komentarisali. I da dodam koju.
Škola filmskog plakata kod nas je generalno oskudna, loša, da ne upotrebim izraz jeziva. A evo upotrebljavam. Pozorišni se negde i drži, jer je publika koja stvarno staje ispred tih pozorišnih kud i kamo “profilisanija”.
Ali filmski. Za narodne mase.
Ispade ni za njih.
Velika odgovornost. I nije često da se mnogo sjajnih stvari uradi i “na kraju” zdrnda, ko da ponestaje snage, pa daj što pre, daj što pre, daj što pre.
A nema zašto. Mislim da nam bar ideja ne manjka.
cityspirit says:
Feb 15, 2008
Zdravo Darko.
Odavno pratim tvoj blog i moram ti reci da je vrlo zanimljiv.
Dosta dobrih komentara i postova. Ali imam i jednu kritiku.
Vidim komentarises dizajn plakata,fotografiju i slicno. Ako si tako dobar kriticar bilo bi dobro da nam pokazes neki svoj rad pa da ga mi vidimo i iskomentarisemo.
Tvoj prijatelj.
darkophoto says:
Feb 15, 2008
^^ Biće i toga, obećavam. Mada, kad sam započinjao blog rekao sam sebi da neću stavljati svoje radove da ne bi bilo “vidi ga samo fura svoje ko da je on neki Car”.
Mojih radova će dakle biti samo ako su u službi neke celine čijom bi analizom neko mogao da ima koristi. Nikako ne ono “jedan feshn portret” ili slično.
(p.s: u reFoto br.43 na strani 26 u tekstu Budući profesionalci ima jedan moj rad, kao i u Tatoo&Piercing br.22 na strani 72 je jedna duplerica)
ne lipši Magarče... says:
Feb 17, 2008
Haj, Darko. Od književnih kritičara se ne očekuje da imaju bar jednu knjigu, ni od filmskih bar dva snimljena filma, ni od pozorišnih bar tri odigrane/režirane pozorišne predstave, blablabla… tako da ne moraš ni da imaš svoje radove, da bi kritikovao (iznosio mišljenje) o tuđim radovima, o čemu god da su. Pozz, Atajlo.
P.S. Dopada mi se odgovornost koju imaš dok ovo pišeš.
atajlo says:
Feb 17, 2008
Ovaj magarac jesam ja, ali, iz ko zna kojih razloga, ostaju adrese desetak poslednjih komentara na blogu, pa nekad uspešno naciljam, kad nisam ulogovana, da budem Atajlo, a nekad ne, kao što vidiš.
darkophoto says:
Feb 17, 2008
dobrodošla oljata!
Slažem se, i hteo sam tako nešto da kažem ali nisam hteo da neko pomisli da se vadim. Filmski kritičari ne bi znali ni da uključe kameru, a da glume tek! Ali to nikako ne umanjuje njihovu stručnost i važnost.
Zamisli tek kako bi sportski komentatori morali da se dokazuju za sve što kritikuju
atajlo says:
Feb 17, 2008
Pravi primer si dao.
Dodajem svoj.
Ne moraš da zamišljaš (i ne preporučujem) da ja pokušam da pevam ili da pišem tekstove, a ni muziku. Ali da kritikujem sve što može da se otpeva… opsa!
I da, videla sam plakat za “Nacionalno blago”, i da, i meni se jako dopao.