Evo i nove teme na blogu — svetlosni dizajn! Ovde ćemo da predstavljamo razne tehnike korišćenja rasvete, budući da je postavka svetla ključni faktor u stvaranju dobre fotografije.
Možda ste primetili da se u poslednje vreme, u nekim svetskim kampanjama često koristi “prljava” estetika sa jakim kontrastima i teksturama. To je verovatno kulminacija raznih stilova nastala kao odgovor na već sažvakanu glamur estetiku savršenih lica, belih pozadina, ultradifuznih izvora svetla itd. Takođe, uspešno ide i uz sveopštu fascinaciju ovakvih noir tema kakve se obrađuju i u grafičkom dizajnu, ilustraciji, animaciji i filmu. Već je bilo pomena o tome kako se razne stvari iz jedne industrije lakše plasiraju ako i ostale industrije (recimo film, moda, muzika) plasiraju slične kodove.

Bočna svetla vrlo precizno i asimetrično postavljena, lice očišćeno od nepravilnosti i prilično statična poza — glamurozni i dosadni plakat Addidas sportske opreme

Jaka, asimetrična bočna svetla, forsiranje teksture kože, smanjena saturacija koja ustupa mesto jarkoj zelenoj liniji dresa — sve to čini efektnu stripovsku likovnost ove Nike print kampanje
Ovaj “prljavi” stil u fotografiji kao da je došao nakon filma Sin City, a kulminirao u vreme čuvenog 300. Svakako ne bi trebalo prevideti i uticaj tribala, a ni ponovne fetišizacije dragog kamenja, kroz cirkone u boji, metalne kajle, ogromne satove i sl. Svi ti metalni predmeti prosto vape za oštrim bočnim svetlom. Tu je i opšte zasićenje savršeno retuširanim licima — ironija je zapravo da mnogi retuš majstori upravo naglašavaju sve nepravilnosti kože, a ako ih nema one se dodaju raznim teksturama. Lep primer kako pravila mogu kreativno da se krše.
Ima bezbroj načina na koje možete primeniti ovakvo svetlo, a ja vam nudim dva svoja (klikni za veću sliku).

Kada se primeni na telu/koži, sa krvavom flekom i par borilačkih elemenata kao što su lobanja, grimasa i zgrčena ruka, lako se može dobiti atmosfera “300″.
To jest, ako izuzmemo brendirane farmerke…

Sa potpuno istim svetlom, ali drugim stajlingom i mimikom tela možemo dobiti neku urbaniju, nazovimo je “skejterskom” atmosferom.
Postavka svetla
U postavci ovakvog svetla nema velike mudrosti. Dva jaka i oštra bočna svetla i spreda jedno dopunsko. Odnos njihovih jačina je subjektivna stvar, a u suštini zavisi za koju namenu radite i koliko “daleko” želite da idete. Najbolje je da vidite što više primera, pa da se odlučite. Dopunsko svetlo može biti bilo koje — soft boks kvadratni, oktagonalni, ring flash, beauty dish, štagod. Po izboru možete staviti i bounce fill, dakle, da još malo reflektujete odozdo, ka licu.

U ovom slučaju, razlika u podešavanju na blicevima (bowens 500) je jedna blenda — bočna svetla su na 1/4, a dopunsko na 1/8. Međutim, dopunsko svetlo je soft-box, koji sam po sebi oduzima oko 2 blende, a takođe je bio i malo bliži subjektu. Kao i svaki neozbiljni student, nisam koristio svetlomer pa vam ne mogu reći realnu razliku u blendama. Umesto toga, koristio sam blago digitalne tehnologije — histogram.
Fotografija sa leve strane je samo sa dopunskim soft-boksom. Proveravajući histogram, pomerao sam blendu dok veći deo informacija nije došao malo ispod sredine. Tako sam znao da će mi dopunsko svetlo dati baš onoliko koliko želim svetla. Za ovo vam treba malo (više) iskustva sa histogramom ili Levelsima, ali za ovaj slučaj mi verujte. Sa desne strane je prikaz i sa bočnim blicevima. Do njihove jačine od 1/4 sam došao tako što sam ih pojačavao i smanjivao dok mi Histogram nije došao skoro do ivice, dakle u bezbednu zonu svetlina. Možda će se filmaši među vama smejati, ali ovo radi, pogotovo kada je upregnuto sa nekim iskustvom (tehniku ne preporučujem za kompleksne postavke).

Evo ga i prikaz studija sa kompletnom rasvetom (studio na Fakultetu primenjenih umetnosti, za one koji žele da znaju). Primećujete da desni blic nema klapne — nažalost druga klapna ne postoji u studiju, ali sam ovako dobio i dodatno svetlo na pozadini, što je pomoglo i prilikom frajštenda kasnije. Jedini realni problem je što ovako postoji rizik od lens flare-a, pa bi trebalo staviti crni karton, zonericu (lens hood) ili štagod drugo da blokira svetlo od ulaska kroz objektiv.
Kada uvezete ovako dobro snimljenu fotografiju, možete da joj radite šta god poželite, a opet zavisno od toga za koju je to namenu, i u odnosu na vaš lični ukus. Možete pojačavati kontrast — malo ili mnogo. Oduzimati ili dodavati saturaciju, ubacivati drugu pozadinu i sl.
Za one koji vole da obraćaju pažnju na detalje, treba napomenuti da je potrebno pažljivo tražiti položaj bočnih svetala. Udaljavajte ih (po dubini) od modela sve dok svetline na licu ne izgledaju baš kako vi želite — ako su bliži, svetle površine će biti veće, a u suprotnom manje. Ovo posebno može biti važno u predelu nosa. Tako možete dobiti recimo sa jedne strane samo tanku belu konturu, a sa druge veću površinu.
Beleške
- Bočna svetla ne moraju biti simetrična u položaju, a ni u jačini. Mogu se malo izmestiti napred ili nazad, pojedinačno, da bi se dobilo na dinamici
- Za dramatične portrete prednje svetlo se može drastično smanjiti, ili čak i isključiti
- Probati sa filterima u boji, na bočnim svetlima
- Svetlo daje bolje efekte kada model ima naboranu odeću ili druge definicije
- Obratiti pažnju na to kakva svetlina od bočnih svetala se formira na nosu, to ume da bude osetljiv deo
- Ovakvom postavkom donja polovina tela je dosta tamnija
- Za varijaciju postavke svetla videti intervju sa Morgan Silkom.
Slični članci:



10 comments
Marko says:
Jun 4, 2008
Sjajan post, jes’ da sam ja elektroinzenjer, fotografija mi je hobi, ali sam ovaj trend takodje primetio. Nisi morao da ulazis u radnje da slikas, imas veliki plakat na zgradi na Terazijama, koji reklamira nike, gde je ova tehnka veoma brutalna.
Pozdrav
Darko says:
Jun 4, 2008
Hmmm… da li je moguće da ga nisam primetio? Danas ću da proverim, hvala na preporuci.
Kintec says:
Jun 16, 2008
Interesantnan tekst. Ima dosta “fotografa” koji ne razmisljaju o karakteru svetla, da li je difuzno, ostro…pod kojim uglom pada, koji deo osvetljava… vec sve fotkaju sa istim podesavanjem – dva softboxa i paf paf…
Ja na pr obozavam kontra svetlo, ostar karakter koji se dobija istice snagu, misticnost… – uopstalom sve suprotno mekom difuznom osvetljenju.
http://i15.photobucket.com/albums/a364/trens86/fotke2/nidza-sigma3.jpg
Darko says:
Jun 16, 2008
Da, slažem se. To je uglavnom greška amatera (bez namere da vređam), jer ne shvataju da je karakter svetla najjači adut u stvaranju emocije. Mnogi misle da postoji univerzalni setup pomoću kog je studijska fotografija “pravilno osvetljena”, potpuno nezavisno od nekog šireg koncepta. A mnogi čak tako i kritikuju studijsku fotografiju, bez osvrta na ideju koja se plasira.
Verovatno tu veliki uticaj ima gomila difuznih fotografija koje viđamo na svakom koraku, pa onda to izgleda kao “pravilna” postavka koju koriste profesionalci, jer je navodno izazov “da nema senki”, a to je praktično najlakše postići…
p.s. cool ti je fotka, naročito pozadina
Charolija says:
Jun 20, 2008
Fotka mu je OK, ali ne htedoh to reci i ja je ne bih tako uradila, fali joj nesto! Zao mi je, e bas mi je zao sto nemam vremena i za fotografiju. Skroz amaterski slikam neke fotke …. naravno digitalnim aparatom, ma nemam vise ni njega… a volim fotografiju, tamo gde najvise provodim vreme (aerodrom), uvek se mogu napraviti dobre fotke. E prosto se nerviram sto nemam vremena da se posvetim fotografiji.
Kazu da imam dobro oko za te stvari, ali sta mi to vredi. Fascinira me fotografija…. nekako ona ce ostati i posle nas… zaustavi vreme…trenutak …uh…. Bas volim i zao mi je sto nemam sta pametno da kazem. Sada imam kameru, malecnu padobransku i posle snimanja mogu da napravim fotke…. ali nekako mi to nije to…. Nije to bas taj trenutak uslikan, vec snimljen, pa napravljena fotka… A sto se ja tako puno nerviram?
Verovatno sto bas volim fotografiju, onu klasicnu, fotoaparat (ne digitalni), film u njemu i ono sto uhvatis, uhvatio si! Da se ne bih nervirala, verovatno treba da nabavim dobar aparat, pa nek je digitalni!
Pozdrav i svaki savet prihvatam
Darko says:
Jun 21, 2008
Da, film ima svoju “dušu”, osećaj koji postoji u procesu snimanja fotografije. Nevezano za sam proizvod (kvalitet konačne fotografije), već baš za sam fetiš snimanja. To je nešto što sa digitalizacijom nestaje, a fokus se prebacuje isključivo na konačni proizvod.
Ako baš voliš da snimaš, možeš to raditi u apsolutno bilo koje vreme. Ne treba ti neki posebno dobar aparat za to, već samo onaj koji radi. Ako nabaviš neki stari na film aparat, što manji i lakši, sa time možeš da se zezaš do besvesti. Plus što te niko neće shvatati ozbiljno, pa ćeš dobiti neočekivano lepe portrete
Ne moraš čekati neke posebne momente, možeš fotografisati kolege dok rade bilo šta (čitaju, pišu, jurcaju itd). Samo izvučeš aparat, okineš i vratiš. Pet sekundi.
Charolija says:
Jun 21, 2008
Hvala na savetu!
Pozdrav
crtani says:
Sep 29, 2008
Upravo razmisljam o kupovini rasvjete, onako, neke amaterske, za jednu sobu (kao studio), pa se razmisljam, sta i kako da uradim. Vidio sam kod jednog covjeka (koji to prodaje, onako usput) tzv. foto ćelije, sa kišobranima i stativima, pa se pitam, da li je to ok, za početak, ili da odmah kupim, 3 x 300 W, i da radim onako kako treba?
Darko says:
Sep 29, 2008
Teško je na to dati brz i lak odgovor, sve zavisi od tvojih ambicija, budžeta itd. Pod “fotoćelijama” pretpostavljam da misliš na externe bliceve koji se aktiviraju preko fotoćelije “bežično”. To znači da treba imati par bliceva, a svaki svoje baterije koje treba puniti. To može nekad biti problem, ali je zato cela rasveta lako prenosiva, može se spakovati u jednu torbu. Pogledaj http://www.strobist.blogspot.com za te stvari.
Pravi studijski izbor bi bio kupovina blic glava (npr. 3×300). One su jače, idu direktno u struju pa ne moraš razmišljati o punjenju, i možeš bez problema kupovati brojne dodatke. Sa druge strane, teže ih je prenositi i zavistan si od struje.
Čini mi se da je, finansijski gledano manje-više isto. Pitanje je koliko bi rasvetu nosio vani, da li imaš kola, da li imaš ambicije za veći studio u budućnosti itd…
noonchaka says:
Feb 9, 2009
Dobar primer igre svetla
http://photo.net/photos/rarindra