Verovatno znate da je pre par meseci u Nacionalnoj Geografiji objavljena priča o Srbiji (Serbs Face the Future), koja je sasvim opravdano vrlo brzo naišla na negodovanje (moj lični blog, Karl Haudborg), kako fotografa tako i šire populacije koja je iole svesna Srbije, njene prošlosti i sadašnjosti. Balkan je generalno vrlo teško razumeti, to znaju svi koji su sa Zapada došli kako bi “pokazali svetu” šta se ovde dešava. Pogotovo kada taj “dolazak” podrazumeva povremeno svraćanje (na par dana), na lokacije koje ste dobili kao “ključne” za problematiku. Tako za Srbiju možete navesti nekoliko ključnih reči: Beograd, Kosovo, Ćele kula, Srebrenica, protesti, i par opštijih koji bi trebalo da daju kredibilitet celini: privreda, konzumerizam, religija itd.
Napravite lepe, atraktivne fotografije (u stilu NG) koje prikazuju ove ključne reči, i imate reportažu. Pardon, imate stereotip. Upravo su te ključne reči proistekle iz “zapanjačkog” pogleda na jedan drugačiji svet. To su ključne reči sa BBC-a, CNN-a i sličnih medijskih giganata.
Sve to ne bi bio problem da Nacionalna Geografija ne želi da nam ispriča nešto novo, da nas nauči. Lepe atraktivne fotografije su skroz u redu, za njihov godišnji kalendar ili plakate, ili “lepe” knjige. Ali kada se takve fotografije upotrebe u članku koji treba da informiše o vrlo kompleksnom problemu, onda dobijamo ono najružnije u iskrenom izveštavanju.
Ugledan akademski časopis Miller McCune je objavio članak pod nazivom Stereotypical Images Can Overwhelm a Nuanced Text u kome predstavlja istraživanje kojim je potvrđeno da stereotipske slike mogu u velikoj meri da negiraju stavove iz dugačkog, detaljno pisanog teksta. Kao primer je uzet (čik pogodite čiji) članak Nacionalne Geografije o Saudijskoj Arabiji.
Naime, trećini ispitanika su date samo fotografije iz članka, drugoj trećini samo tekst, a trećoj i jedno i drugo, onako kako je objavljeno u Nacionalnoj Geografiji. I taj članak takođe pati od istog sindroma kao i onaj o Srbiji – dok tekst priča jednu priču, fotografije prikazuju drugu. Zaključci istraživanja su vrlo zanimljivi i poučni:
Učesnici koji su posmatrali samo fotografije su u većoj meri bili fokusirani na egzotične, strane i plemenske karakteristike ove nacije, od onih koji su čitali samo tekst. Uprkos njihovim početnim oduševljenjem fotografijama gradova, predgrađa i parking mesta oni su se iznova vraćali jednoj fotografiji kamile.
Oni koji su čitali samo tekst, najviše su komentarisali raznolikost Saudijskog društva, nivo urbanizacije i tehnološkog razvoja, i američkog uticaja na kulturu.
A onima koji su gledali i jedno i drugo, tekst je uspeo da ublaži utisak o Saudijskoj arabiji kao anti-američkoj naciji, ali nije uspeo da se suprotstavi egzotičnim slikama koje su pratile tekst.
Isti problem, samo druga “reportaža” u pitanju. Reklo bi se da Nacionalna fotografija ima dobre fotografe i dobre novinare, ali da je u procesu uredništva nešto vrlo naopako. Očigledno se biraju pogrešni (ali inače sjajni) fotografi, daju im se pogrešni zadaci i biraju se pogrešne fotografije. Ali dobro, biće lep kalendar.
11 comments
Igor says:
Dec 10, 2009
Mislim da bi smo i mi trebali ozbiljno da shvatimo clanak u NG , zato sto koliko god se mi trudili da dokazemo da to nije SRBIJA realnost nas opominje da gresimo.Nestvara niko stereotip o nama do nas samih.
Darko says:
Dec 10, 2009
Ako imaš globalnu medijsku mašineriju koju vode snažne političke strukture i koje “pohranjuju” milione gledalaca širom planete, onda je teško reći “mi stvaramo stereotip.”
Uostalom, stereotip je uprošćeno verovanje o nečemu. Dakle, kada “mi” radimo veliki broj stvari (ratovi, demonstracije, sportski uspesi, umetničke aktivnosti, političke aktivnosti itd) a “oni” od svega toga uzimaju uprošćeno i naivno gledanje na celinu. Oduzimaju sve dok ne postane lako za plasman. Dakle, stereotip ne stvara grupa, već se stereotip stvara o grupi.
Slažem se da treba i mi da se zapitamo zašto nas baš tako vide (relativno jednostavan odgovor), ali je ovde mnogo očiglednije drugo pitanje — zašto ne žele drugačije da nas vide? Jer, budimo realni, ne živimo više u devedesetim.
Iva says:
Dec 11, 2009
Ja takođe ne mogu da se složim sa Igorom (a uz to se nikad i ne slažem sa ljudima koji ne znaju najosnovnije stvari iz oblasti pravopisa), jer sam ovakve stvari viđala i na par drugih mesta, npr. na sajtu BBCja. Koliko god sami Englezi tvrdili da je BBC objektivan, ja se ne slažem. Oni u skoro svaki članak o Srbiji moraju da ubace nešto vezano za agresiju, devedesete i sl. Uvek izgleda kao da čitam neku kulturniju verziju pljuvačine sa bloga nekog dvanaestogodišnjaka.
I za sve ovo ne treba da budem nikakav desničar i nacionalista, ovo je nešto što bi primetili i oni sa druge strane (što takođe nisam).
Postoji i ona druga verzija, gde misle da smo Sibir.
Sanja says:
Dec 13, 2009
Ne kaze se trebali vec trebalo, znaci: Mislim da bi i mi trebalo… ne stvara, odvojeno.
Geza says:
Dec 11, 2009
Potpuno se slažem da nešto jako ne valja u uređivačkoj politici NG-a. Po mom skromnom mišljenju prostor koji je ostavljen za Srbiju a to je mislim nekih 10-15% treba koristiti u afirmativne svrhe. Prirodne lepote, folklor i istorijske vrednosti Srbije morale bi biti prioritet. Politiku treba izbegavati imamo je svaki dan preko glave. Mala digresija kupovao sam godinama pre srpske hrvatsku NG i u njoj zaista nikada nisam video ni traga politčkim tekstovima. Zamislite samo kako bi kod njih prošao kritički osvrt na recimo akciju Oluja???? Ciljna grupa koju gađa NG su radoznali obrazovani i uglavnom apolitični ljudi. Ja lično sam prestao da je kupujem a znam i dvoje mojih kolega koji se bave wild-life fotografijom koji su isto tako odustali od nje. Čini mi se da ove godine nisu čak ni organizovali tradicionalan izbor za najbolju fotografiju. Šteta. NG ima tradiciju i ime ali danas kada se sve ultra brzo menja ne može se živeti od stare slave.
Levi says:
Dec 11, 2009
NG treba posmatrati kao šarani kolaž kome je svrha da zabavi, a ne informiše. Nešto poput filma. Možete pogledati film Indijana Džons, ali ga nećete uzeti zdravo za gotovo.
NG je postao globalni brend zahvaljujući politici podilaženja čitaocima. Časopis obiluje člancima koji za cilj imaju da se svide, a ne da izazovu nelagodnost. To je časopis koji je negirao Depresiju tridesetih godina i ignorisao II Svetski rat. Toliko o objektivnosti. A negativnu sliku o nama NG šalje još od devedesetih. Slike srpskih policajaca na Kosovu pod opremom pred kojom bi ustuknuli Rambo i Terminator, uplakane albanske porodice na grobljima i sl. U opširnom članku o terorizmu u svetu od pre nekoliko godina na mapi i listi terorističkih organizacija izostaviljene su OVK i sestinske joj organizacije sa ovih prostora. Takve slike o nama su obilaze svet skoro dve decenije. Naivno je očekivati da će NG preko noći promeniti politiku prema nama. Ali treba preuzeti inicijativu i istrajati na putu u tom smeru. Radi li se na tome i kako?
Na uredništvu je odgovornost što su za neke stvari slepi, neke prikazuju ružičasto, a nešto nacrne. Istina je uvek negde između i nikako je ne treba tražiti na stranicama NG.
Igor says:
Dec 11, 2009
Slazem se sa tvojim stavom , ali su generalno stereotipi neizbezni.
Igor Motl says:
Dec 13, 2009
Hmmmm… Staaaara priča. Poenta je, kako je učiniti prihvatljivijom s naše tačke gledišta.
Darko – dobar početak – čestitke na “Belgrade Raw” – po meni jedan od načina (i to sjajan) da se slika o nama promijeni i da se stereotipi ublaže.
Pozdrav,
Igor
Darko says:
Dec 13, 2009
Hvala Igore! Uskoro će tekst i o tome.
mucho says:
Dec 23, 2009
I ne kaze se jedno mleko, jer broj ne ide uz gradivnu imenicu
.
Darko says:
Dec 29, 2009
Čekaj, ko je rekao “jedno mleko?”